недеља, 12. мај 2019.

Zmaj

U moju sobu prikrada se sunce 
Pravi talase svetla,
Dok otvaram crvene oči
Kiša i sunce se grle,
Sitne kapi na granama svetlucaju.
Devojke u firmi preko puta
Izlaze na terasu cele zime da dime lule

Pucketaju kapi kiše,
Promenljivig raspoloženja
Kao neka ploča sa police,
Okupala grad i ptice.
Svojim nežnim zvukovima
Boji ulice koje svetlucaju.
Bandere osunčane,
Žice od gitare podešene
Francuskinja peva na radiju
Oljuštio sam bananu na prozoru,
Dečak zmaj viče
Vozi mi se Pikasov bicikl!

Točkići ovog dnevnika
Okreću se kao u stripu
Svežeg buđenja prirode
I blagog sunca na putu
Prepunog biciklista,
Jak miris tek naslaganog drveća,
Prolećna spremanja su počela,
Ljudi spremaju kuće,
Pale vatre od šumskog mozaika,
Slomio ga zimski vetar.
Čovek stoji u polju, traži nešto
Prekrštenih ruku iza leđa,
Moli se u sebi da vetar prestane,
Duva sa druge strane sveta.
Na brdima i oko kuća,
Dimni signali.

Topole,
Još uvek bez lišća,
Bacaju duge senke na put
A izbledeli znakovi
Pokazuju, ponekad kafanu
Koja je još uvek tu,
A ponekad stoji znak
Starog hotela koji ne postoji.

Ali taj miris drveta
Svežeg i čistog,
Pamtim i sada
Na jednom piše

'mali zmaj i ona'

Нема коментара:

Постави коментар